putnički brod, brod namijenjen prijevozu putnika, odnosno ovlašten za prijevoz više od dvanaest putnika. Podliježe strogim propisima, poglavito u pogledu sigurnosti od požara i potonuća. Prema službi koju obavlja, može biti linijski, za krstarenja, izletnički, trajekt i dr.
Linijski putnički brod prevozi putnike na stalnoj pruzi, po utvrđenom redu plovidbe. Najveći dio unutrašnjega prostora zauzimaju kabine ili saloni za smještaj putnika, restorani te ostali javni prostori za putnike. Takvih je brodova nekoliko vrsta. Obalni putnički brodovi namijenjeni za veliku obalnu plovidbu plove tjedan dana i više, imaju do 5000 BRT, a mogu primiti 200 do 800 putnika; brodovi za malu plovidbu imaju do 2000 BRT, a plove jedan ili više dana; brodovi u lokalnom prometu imaju do 1000 BRT, nemaju putničke kabine, nego su putnici smješteni u salonu (→ plovidba). Prekooceanski putnički brodovi pripadaju među najveća brodograđevna dostignuća. Prvi prekoatlantski parobrodi s lopatičnim kolima preplovili su Atlantski ocean za 19 dana (brod Sirius) i 15 dana (Great Eastern). Velika iseljivanja iz Europe u Ameriku u drugoj polovici XIX. st. potaknula su gradnju novih prekoatlantskih brodova, pri čem se nastojalo zadobiti prvenstvo brzine (→ modra vrpca), duljine ili tonaže. Ti su brodovi bili duljine oko 300 m, brzine oko 30 čvorova i tonaže oko 60 000 BRT. Najpoznatiji su bili Great Eastern, Lusitania, Aquitania, Mauretania, Titanic, Queen Mary, Queen Elizabeth, Bremen, Rex, Normandie, Michelangelo, France i dr. Što zbog svoje starosti, što zbog prednosti mlaznih putničkih zrakoplova, većina je tih brodova do kraja 1960-ih nestala s oceanskih putova. Brod Queen Elizabeth 2, porinut 1968., jedini je ostao održavati linijsku plovidbu između Europe i Amerike sve do siječnja 2004., kada je službu započeo novoizgrađeni putnički oceanski brod Queen Mary 2 (duljine 345 m, širine 41 m, snage 86 MW, brzine 29,75 čvorova, predviđen za prijevoz 3090 putnika i 1292 člana posade).
Brod za krstarenje služi za kružna turistička putovanja, a može biti različite konstrukcije i veličine. S obzirom na razinu usluge svrstava se u brodove niske, srednje i visoke klase, te u ekskluzivne brodove. Brod niske klase često prima velik broj putnika (2500 do 3000). Površina javnih prostora iznosi 4 do 5 m² po putniku; prosječno je trajanje krstarenja 3 do 7 dana. Brod srednje klase prima 1200 do 1600 putnika; javni su prostori veći i bolje kvalitete, a kabine udobnije; krstarenja traju 7 do 14 dana. Brod visoke klase ima mnogo veće kabine (apartmani za sve putnike, većinom vanjski s balkonom itd.) i površinu javnih prostora 7 do 8 m² po putniku. Ekskluzivni brod visoke je klase, namijenjen manjemu broju putnika, obično 50 do 200. U novije doba izgrađeno je više brodova za kružna putovanja na jedra, s motornim pogonom kao pomoćnim. Primjerice, 1992. dovršen je takav brod ekskluzivne klase Club Med 2, koji na oceanska krstarenja prima 410 putnika (duljina 187 m, brzina 16,4 čvorova, pet jarbola s automatiziranim razapinjanjem jedara i upravljanjem njima).
Izletnički brod služi za jednodnevne izlete s razmjerno velikim brojem putnika, na kraćim relacijama i u mirnim morima. Putnici su obično smješteni na šetnoj palubi ili u salonu. Većinom je to manji brod (duljine 20 do 40 m), brzine 10 do 12 čvorova.
Hidrobus je manje plovilo za linijski, ili rjeđe izletnički prijevoz putnika na kratkim relacijama, npr. rijekama, jezerima, morskim uvalama, odn. u zaštićenom obalnom pojasu. Obično je lake izvedbe, bez šetne palube, a u salonu svaki putnik ima svoje sjedalo. Njemu su nalik putnički hidrokrilac i katamaran, kojih ima i u većim izvedbama.
Vrlo razvedena hrvatska obala, s mnoštvom otoka i zaklona, omogućuje stalnu plovidbu od davnine pa se i linijska plovidba razmjerno rano razvila. Senjsko Brodarsko društvo uspostavilo je 1872. parobrodom Hrvat putničku liniju između Senja i Rijeke. Taj je vitki brod, duljine 34,65 m, širine 4,80 m i visine 2,81 m bio izgrađen u Rijeci; imao je kotlovnicu na sredini broda, odmah iza nje strojarnicu sa stapnim parnim strojem snage 96 kW (130 KS), što mu je omogućavalo prosječnu brzinu putovanja veću od 10 čvorova. Slijedili su brodovi Vinodol, Starčević, Hrvatska, Svačić, Zrinski, Frankopan, Crikvenica, Croatia, Pannonia, Višegrad i dr. Nešto poslije uvedene su stalne dužobalne linije Trst–Rijeka–Lošinj–Zadar–Split–Dubrovnik–Kotor. Spajanjem više dotadašnjih društava nastala je 1923. Jadranska Plovidba d. d. sa sjedištem u Sušaku, te 1947. Jadranska linijska plovidba (Jadrolinija), koja je i danas najveći hrvatski brodski prijevoznik putnika, a u svojem sastavu, osim najbrojnijih trajekata, ima i linijske putničke brodove, katamarane i hidrobus.
