Pucić, Niko Lujo (Nicolaus Aloysius de Pozza, Nicolò Luigi de Pozza), hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 17. I. 1783 – Dubrovnik, 13. I. 1857). Vlastelin, učenik F. M. i U. Appendinija. Sinovi su mu posmrtno u Veneciji tiskali zbirku latinskih pjesama (Carmina, 1858), koja obuhvaća elegije, poslanice i epigrame te jednu heksametarsku idilu; pretpostavlja se da je riječ o izboru iz opsežnijeg opusa. Pucićevo pjesništvo, poglavito autobiografskog nadahnuća, obilježeno je melankoličnim tonovima i nostalgičnom vizijom negdašnje dubrovačke slobode. Koristio se svakom prigodom da slavi rodni grad i tuguje nad njegovom zlom srećom, nakon propasti Dubrovačke Republike. Visokom formalnom dotjeranošću zbirke, Pucić se svrstava u red dubrovačkih književnika koji su, uz izrazite predromantičke pasatističke motivske sklopove, odabirali pjesnički jezik i oblike klasicističkoga latiniteta.
