Pskov (Псков) [pskof], grad na rijeci Velikoj (10 km jugoistočno od Pskovskog jezera) u Pskovskoj oblasti, sjeverozapadna Rusija; 203 281 st. (2010). Središte stare ruske kulture (spomenici tzv. pskovske graditeljske i slikarske škole). Razvijena je metalna (strojevi, motori, pumpe i dr.), automobilska, elektrotehnička, tekstilna (osobito lanena), prehrambena, drvna i keramička industrija. Željezničko i cestovno čvorište prometnica prema Latviji, Estoniji i Bjelorusiji; međunarodna zračna luka. – Jedan od najstarijih ruskih gradova, prvi se put spominje 903. Značajno trgovinsko i obrtničko središte. U XII. st. i prvoj polovici XIII. st. bio je u sastavu Novgorodske Države. God. 1241. privremeno ga je osvojio Njemački viteški red. Od 1348. Pskov je bio samostalna feudalna republika, koja je 1510. pripojena Rusiji. Oko gradske jezgre, kremlja s kamenim utvrdama iz XIII. st. i crkvom Sv. Trojstva (Troicki sobor) iz XII. st. (pregrađena u XVII. st.), sagrađen je od XIV. do XVI. st. novi pojas utvrda i mnoge parohijske crkve karakteristične za pskovsku školu; Miroški manastir (XII. st.). Od 1589. bio je sjedište episkopa, a od 1777. i guvernera. Kao jaka tvrđava imao je istaknutu stratešku ulogu u borbama protiv Poljske i Švedske, osobito u tijeku Sjevernoga rata (1700–21). Osnutkom Sankt Peterburga izgubio je dotadašnje trgovinsko, a potkraj XVIII. st. i strateško značenje. U II. svjetskom ratu teško je stradao.
