psaltir (kasnolat. psalterium < grč. ψαλτήριον: glazbalo sa žicama).
1. Od ranoga srednjeg vijeka naziv za biblijsku knjigu Psalmi te za dio časoslova (brevijara) koji pretežito sadržava psalme. Grčko ime psalterion u Septuaginti značilo je prvo glazbalo, a zatim zbirku pjesama koje su se uz njegovu pratnju pjevale. – Sinajski psaltir, glagoljski kodeks na pergamentu iz XI. st. (177 listova), jedan je od najvažnijih staroslavenskih prijevoda psaltira. Otkrio ga je 1850. na Sinaju Porfirij Uspenski, a objelodanio paleograf L. V. Geitler 1883. u Zagrebu.
2. U glazbi → glazbala, kordofonska
