Proložac, Donji i Gornji, dva sela u Dalmaciji. Donji Proložac (općinsko središte) ima 1288 st., a Gornji Proložac 262 st. (2021). Sela su međusobno udaljena 6 do 7 km, a jednako toliko i od Imotskoga. Donji Proložac leži u Imotskom polju (268 m apsolutne visine), a Gornji Proložac u njegovu gorskom zaleđu (650 m apsolutne visine), u blizini hrvatsko-bosanskohercegovačke granice. Župna crkva sv. Mihovila (Donji Proložac). Poljodjelstvo (vinova loza i dr.), voćarstvo (kruška i dr.); stočarstvo (ovca, govedo, svinja). Vinarija. – Arheološki nalazi svjedoče o naseljenosti toga područja u prapovijesno i antičko doba. Sačuvani su natpisi i reljefi iz rimskog doba, ostatci starokršćanske bazilike s krstionicom iz V. st., srednjovjekovnih crkvica i stećaka. Istraživanja kraj crkve sv. Mihovila (Donji Proložac) upućuju na kontinuitet naseljenosti u antičkom i srednjovjekovnom razdoblju. Na lokalitetu Vrljika bio je podignut prvo benediktinski, zatim franjevački samostan. U vrelima se mjesto Proložac prvi put spominje 1444. u povelji hercega Stjepana Vukčića Kosače. Od kraja XV. st. bilo je pod osmanskom vlašću. U XVI. st. naziva se gradom. Zbog učestalih osmanskih napada franjevci su preselili samostan na otok u jezeru Prološko blato, koji je napušten 1715. i preseljen u Omiš, a zatim u Imotski. U doba oslobođenja od Osmanlija (1717) Proložac je postao župno središte. Iz osmanskog doba potječu ostatci stražarnice.
