Prohaska, Miljenko, hrvatski skladatelj, kontrabasist, aranžer i dirigent (Zagreb, 17. IX. 1925 – Zagreb, 29. V. 2014). Isprva učio kontrabas, a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1956. diplomirao na teoretsko-nastavničkom odsjeku. Nastupao je od 1939. Bio je član Zagrebačke filharmonije, Simfonijskoga i Komornoga orkestra Radiotelevizije Zagreb te Orkestra Jugoslavenske radiotelevizije, a 1955–89. šef-dirigent Plesnoga orkestra Radio Zagreba (danas Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije), kojega je bio jedan od utemeljitelja 1946–47. Organizirao je Big Band Simfonijskoga puhačkog orkestra Hrvatske vojske, koji je vodio 1996–98. Jedan od pionira jazza u Hrvatskoj, bio je član Zagrebačkoga jazz kvarteta i Zagrebačkoga jazz kvinteta, obaju pod vodstvom Boška Petrovića. Utemeljio je i vodio vlastite sastave i orkestre te svirao s mnogim slavnim džezistima poput Johna Lewisa, Johnnyja Griffina, Teda Cursona, Luckyja Thompsona, Arta Farmera, Slidea Hamptona, Arta Taylora i dr., kao i u međunarodnim jazz-orkestrima Gerryja Mulligana i Clarka Terryja. Nastupao je u inozemstvu (niz europskih zemalja, SAD) na koncertima, festivalima jazza i u radiotelevizijskim emisijama. Na festivalu u Montereyu 1967. kao gost-dirigent vodio orkestar Dona Ellisa, koji je izvodio njegove skladbe. Prohaska je jedan od najuglednijih hrvatskih skladatelja jazza, lake orkestralne i zabavne glazbe. Najpoznatija mu je skladba »Intima« (1962), najsviranija jazz-skladba nekoga hrvatskog autora koju su, uz druge njegove skladbe (npr. Koncert br. 2 u tri stavka, Concertino za jazz kvartet i gudače, Dilema), izvodili mnogi strani sastavi i orkestri (Modern Jazz Quartet, USA Orchestra). Posebno se istaknuo kao aranžer i orkestrator (npr. s libretistom Ivicom Krajačem i skladateljem Karlom Metikošom supotpisuje prve hrvatske rock-opere Gubec-beg, 1975., i Grička vještica, 1979). Skladao je glazbu za petnaestak filmova, među kojima se ističe Zlatnom arenom na Pulskom filmskom festivalu nagrađena glazba za film Branka Ivande Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968) te glazba za film i TV seriju Kiklop (1982) Antuna Vrdoljaka. Autorske skladbe objavljene su mu na više glazbenih izdanja (Opus 900, 1994; The Best of Miljenko Prohaska & Big Band HRT, 1997; Miljenko Prohaska, 2006). Za životno djelo primio je Nagrade »Vladimir Nazor« (1988) i Porin (1995).
