primirje, općenito, sporazum između sukobljenih (zaraćenih) strana o privremenoj obustavi ratnih operacija. Primirje je posebno regulirano Haškim konvencijama iz 1907., u Pravilniku o zakonima i običajima na kopnu; može biti opće i lokalno. Općim se primirjem potpuno prekidaju voj. operacije na cijelom prostoru zaraćenih strana; lokalno se primirje odnosi samo na određene dijelove zaraćenih vojski i na određeni prostor. Sporazumi o općem primirju zaključeni do I. svj. rata sadržavali su samo voj. odredbe, a poslije i političke (npr. odredbe o razoružanju, vraćanju opljačkane imovine, kažnjavanju ratnih zločinaca, povratku raseljenih osoba, raspuštanju polit. organizacija i dr.). Primirje vrijedi samo za određeno razdoblje, a njegovo teže kršenje od jedne strane daje drugoj strani pravo otkazivanja primirja ili čak pravo trenutačnoga nastavka neprijateljstava. Primirje bi trebalo biti prijelazno rješenje do sklapanja trajnoga mirovnog sporazuma između sukobljenih strana. Tijekom ratnoga sukoba može doći i do privremenoga prekida vatre, koji zaključuju voj. zapovjednici (ili nadležne drž. institucije) radi rješavanja hitnih lokalnih pitanja (skupljanje ranjenika, pokop poginulih, evakuacija zarobljenika, prolazak humanitarnih konvoja i sl.).
