primaljstvo, medicinska djelatnost kojoj je zadaća pružanje stručne pomoći pri porodu. Obavljaju ju primalje. Žene su oduvijek pomagale jedna drugoj pri porodu; držale bi i tješile rodilju, pripremale kupke, pelene i kolijevku. S vremenom je nastao poseban sloj iskusnijih, vještijih i starijih žena (tzv. babice), koje su se počele profesionalno baviti primaljstvom. Najstariji sačuvani udžbenik za primalje napisao je Moshion u VI. st. u Rimu. Trotula de Ruggiero na visokome medicinskom učilištu u južnotalijanskom gradu Salernu u XII. st. podučavala je primalje i napisala im udžbenik. U Parizu su se u XVI. st. primalje udružile u poseban gremij i pri bolnici Hȏtel-Dieu osnovale rodilište i prvu europsku primaljsku školu. Ondje je prva istaknuta primalja bila Louise Bourgeois, koja je uvela redovitu obuku i ispite te napisala primaljske udžbenike. U Habsburškoj Monarhiji reformator zdravstva G. van Swieten osnovao je primaljsku školu u Beču (1754), potom i u drugim gradovima Monarhije (Ljubljani, Celovcu, Trstu), a 1786. osnovana je primaljska škola u Rijeci. Kandidat za profesora na toj školi bio je I. Karobi, koji je 1795. sastavio primaljski udžbenik ilustriran s 12 crteža, što su ujedno i naše prve medicinske ilustracije. Van Swietenov učenik, varaždinski liječnik I. K. Lalangue, napisao je 1777. udžbenik za primalje Kratek navuk od meštrije pupkorezne. U Varaždinu je držao privatne tečajeve za primalje, no nije uspio osnovati primaljsku školu. Takva je škola otvorena u Zadru 1821 (djelovala do 1918. te ponovno od 1948) i Zagrebu 1877.
