Prezzolini [prec:oli:'ni], Giuseppe, talijanski književnik i publicist (Perugia, 27. I. 1882 – Lugano, Švicarska, 14. VII. 1982). Prekinuvši studij, otišao je u Firencu, gdje je, nadahnut idejama H. Bergsona, s G. Papinijem pokrenuo časopis Il Leonardo (1903–07). Zanimanje za modernizam (Što je modernizam – Cos’è il modernismo, 1908), sindikalizam G. Sorela i ideje B. Crocea očitovao je u časopisu La Voce (urednik 1908–14). Aktivno je sudjelovao u I. svjetskom ratu, a nakon 1918. divio se B. Mussoliniju i bio vjeran idejama demokrata P. Gobettija. U tom se proturječju postavio kao nezainteresirani filozof i zauzeo stajalište poznato kao qualunquismo. Nakon boravka u Parizu (1925–29), u New Yorku je idućih 20 godina predavao na Sveučilištu Columbia. Znatno je pridonio razvoju talijanistike u SAD-u (npr. djelo Bibliografski popis povijesti i kritike talijanske književnosti – Repertorio bibliografico della storia e della critica della letteratura italiana, I–IV, 1936–46). Na kratko se vratio u Italiju, potom trajno nastanio u Luganu, odakle je pisao za talijanske časopise i dnevnike. Pisao je polemike, članke (Ljudi 22 i grada 3 – Uomini 22 e città 3, 1920), putopisnu i prigodnu prozu (Prijatelji – Amici, 1922), prikaz talijanske književnosti (Talijanska kultura – La cultura italiana, 1923), biografije (Život N. Machiavellija Firentinca – Vita di Niccolò Machiavelli fiorentino, 1927), putopise (Amerika u papučama – America in pantofole, 1950; Amerika u čizmama – America con gli stivali, 1954) i dr. Kritika osobito cijeni njegovu intelektualnu autobiografiju Beskorisni Talijan (L’italiano inutile, 1953).