predznaci, u glazbenoj notaciji, posebni znakovi koji se bilježe ispred nota i upućuju na to da tako označeni ton valja izvesti više ili niže od osnovnoga (prirodnog) tona. Kada se predznaci bilježe odmah iza ključa na početku notnoga crtovlja, označuju tonalitet i valja ih poštovati kroz cijelu skladbu. Razlikuju se: povisilice (♯), snizilice (♭) i razrješilice (♮). Povisilicama se povisuje izvođeni ton za jedan kromatski polustepen (dvostrukom povisilicom za dva polustepena, odnosno kromatski cijeli stepen), snizilicama se snižava izvođeni ton za jedan kromatski polustepen (dvostrukom snizilicom za dva polustepena, odnosno kromatski cijeli stepen), a razrješilicom se ukidaju svi drugi predznaci i vraća na osnovni ton. Povisilice i snizilice mijenjaju naziv tona: za povisilicu se osnovnomu nazivu dodaje slog -is (c → cis; za dvostruku povisilicu -isis: c → cisis), a za snizilicu se osnovnomu nazivu dodaje slog -es (c → ces; za dvostruku snizilicu -eses: c → ceses).
