pravni posao, u građanskom pravu, stranačko očitovanje volje koje je, samo za sebe ili u svezi s drugim pravnim činjenicama, usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka, od kojih su najvažniji postanak, promjena i prestanak nekoga građanskopravnog odnosa (stjecanje, prestanak, promjena ili prijenos subjektivnih prava). Očitovanje volje mora potjecati od pravne ili fiz. osobe koja ima odgovarajuću poslovnu sposobnost potrebnu za sklapanje toga posla, te mora biti dano ozbiljno i slobodno. Volja se može očitovati na različite načine (riječima, pismeno, znacima, konkludentnim radnjama, a iznimo i šutnjom). Učinci koji se postižu moraju biti dopušteni, tj. ne smiju biti protivni ustavu, imperativnim propisima i moralu društva. Elementi pravnoga posla jesu: 1) bitni sastojci, oni koji su nužni za određeni tip posla, bez kojih pravni posao ne nastaje; 2) prirodni sastojci, oni koji se podrazumijevaju jer proizlaze iz prirode određenoga tipa pravnoga posla, bez kojih pravni posao može nastati i opstati (određeni su propisom, no stranke mogu isključiti njihovu primjenu za svoj pravni posao ili ih drukčije definirati); 3) nuzgredni sastojci, oni koji vrijede samo ako ih stranke izričito ugovore (zakon ih ne određuje već strankama dopušta da dodavanjem ovih elemenata prilagode pravni posao konkretnim prilikama).
Pravni poslovi dijele se po različitim kriterijima. Prvo: a) jednostrani pravni posao, koji nastaje očitovanjem volje jedne stranke (npr. oporuka); b) dvostrani ili ugovorni, koji nastaje suglasnim očitovanjem volje dviju strana koje stoje jedna nasuprot drugoj (mogu biti dvostrano i jednostrano obvezujući). Drugo: a) pravni posao među živima, kod kojega učinak nastaje još za života stranaka; b) pravni posao u slučaju smrti, pri kojem pravni učinci nastaju tek nakon smrti stranke koja ga je poduzela (npr. darovanje u slučaju smrti). Treće: a) naplatni pravni posao, u kojem se za činidbu traži protučinidba (npr. kupoprodaja); b) besplatni pravni posao, pri kojem se za činidbu ne traži protučinidba (npr. posudba). Četvrto: a) komutativni, poslovi kod kojih su u vrijeme njihova sklapanja poznate međusobne činidbe i stranačke uloge; b) aleatorni, kod kojih u vrijeme njihova sklapanja nisu u svemu poznata prava i obveze ili stranačke uloge, već se to čini ovisnim o nekom vanjskom i neizvjesnom događaju (npr. ugovor o okladi). Peto: a) kauzalni, kod kojih je gosp. svrha koja se pravnim poslom želi postići naznačena kao bitan element pravnoga posla; b) apstraktni, oni kod kojih se cilj posla ne vidi iz samoga posla (npr. mjenični posao). Šesto: a) formalni pravni posao, kojega je obvezatni oblik određen bilo zakonom bilo voljom stranaka; b) neformalni, onaj za koji nije određen obvezatni oblik ni zakonom ni voljom stranaka. Sedmo: a) konsenzualni pravni posao, za nastanak kojega je dovoljan sporazum stranaka; b) realni pravni posao, za nastanak kojega je potrebna predaja stvari koja je predmet pravnoga posla.
