Pozajić, Mladen, hrvatski skladatelj, dirigent i pedagog (Županja, 6. III. 1905 – Sarajevo, 28. III. 1979). Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je kompoziciju kod B. Berse, klavir kod S. Stančića, a dirigiranje kod F. Lhotke, u čijoj je klasi diplomirao 1927. Studij kompozicije nastavio je u Parizu (Schola Cantorum) kod V. d’Indija (1927–28) te na Muzičkoj akademiji u Beču kod J. Marxa (1928–29). Predavao je na srednjoj glazbenoj školi u Zagrebu i na Muzičkoj akademiji (1930–45), koje je dekan bio 1941–45. Nakon II. svjetskog rata radio je u Sarajevu kao dirigent Opere (1947–63) i Filharmonije te kao profesor na Muzičkoj akademiji (1956–72). Pozajić je bio istaknuti zborski dirigent. Vodio je mnoge zborove u Zagrebu (Sloga, Oratorijski zbor Sv. Marka, Jablan, Radić, Zora, Lisinski, Sloboda), a najznačajniji je njegov rad s komorno-vokalnim ansamblom Zagrebački madrigalisti, koji je osnovao 1931. Utemeljitelj je i Komornoga zbora Radio Zagreba 1941., kojemu je dirigent bio do 1945. S oba ansambla izveo je više od 1000 skladbi pretežito rane glazbe. Pozajić je djelovao i kao simfonijski dirigent. Surađivao je s raznim orkestrima i gostovao u nizu europskih zemalja (Njemačka, Austrija, Madžarska, Poljska, Francuska, Švicarska). Kao skladatelj Pozajić je ostavio manji broj djela. Pisao je orkestralnu, komornu, vokalnu, glasovirsku i glazbeno-scensku glazbu (npr. simfonijski ples Djeveruša, 1936; Mali koncert na tuđe teme, 1939; Agogičke studije za 4 trublje i dr.). Njegovu glazbu odlikuje uporaba folklornih elemenata. Bavio se i transkripcijama kompozicija starijih hrvatskih autora (I. Lukačić, J. Juratović, V. Lisinski, F. Pintarić i dr.) za vokalne sastave te obradbama i transkripcijama narodnih napjeva.
