Pound [pạund], Ezra (Weston Loomis), američki književnik (Hailey, Idaho, 30. X. 1885 – Venecija, 1. XI. 1972). Već se u ranom djetinjstvu zanimao za jezike i književnost; doktoriravši na Hamilton Collegeu u Clintonu, posvetio se sveučilišnoj karijeri, ali ju je napustio 1908. te otišao u Europu (Španjolska, Italija, Engleska). U Veneciji je objavio prvu zbirku pjesama Pri zgasloj svjetlosti (A lume spento, 1908). Iste se godine nastanio u Londonu, gdje je djelovao kao pjesnik, kritičar, prevoditelj i suradnik avangardnih časopisa (Poetry, Little Review) te utemeljitelj književno-umjetničkih pokreta imagista (zajedno s T. E. Hulmeom; imagizam), zatim vorticista. Prešao je (1920) u Pariz, gdje je, među ostalim, proučavao kiparstvo i glazbu (na temelju djela F. Villona skladao je glazbu za operu Oporuka – Le Testament, 1923) te je bio jedan od najaktivnijih pripadnika kruga anglofonih pisaca (G. Stein, J. Joyce, E. Hemingway, F. S. Fitzgerald). Od 1924. živio je u Rapallu u Italiji, gdje je izdavao časopis Exile. Oduševljavao se Mussolinijem; za II. svjetskog rata na rimskome radiju držao propagandne govore protiv SAD-a. Godine 1945. američke oružane snage zatvorile su ga u logor kraj Pise odakle je bio prebačen u SAD, gdje je već od 1943. bio optužen za veleizdaju. Sud ga je međutim proglasio mentalno nesposobnim za suđenje, pa je bio zatočen na psihijatrijskom odjelu bolnice St. Elisabeth u Washingtonu, gdje je ostao do poništenja optužbe (1958). Bio je otpušten iz bolnice i od tada živio u Italiji (Merano); od Akademije američkih pjesnika dobio je (1963) nagradu za cjelokupno književno djelo.
Pišući o pjesništvu, umjetnosti, glazbi, novčarstvu i politici, prevodeći s talijanskoga, francuskoga, kineskog i japanskoga jezika, pokrećući časopise te pomažući i otkrivajući modernu književnost (T. S. Eliot, W. B. Yeats, J. Joyce), Pound je gotovo bacio u zasjenak vlastito pjesničko djelo, koje prema sudu velikoga dijela američke kritike zauzima prvo mjesto u eksperimentalnoj poetici XX. st. Oslonivši se na grčko-rimsku baštinu, romansku srednjovjekovnu književnost, klasična djela Kine i Japana – uz opće zasade europske moderne – Pound je desetljećima (1917–69) pisao i dopisivao te u skupinama objavljivao veličanstven spjev Pjevanja (The Cantos; ukupno 117 pjevanja, objavljenih u cijelosti 1970. kao Pjevanja Ezre Pounda – The Cantos of Ezra Pound). U njima se isprepleću autobiografski elementi, sudbina današnje civilizacije, citati najrazličitijih pisaca i jezika (od grčkoga do kineskog) i lirski odlomci vrhunske majstorske izvedbe. Poundove književne kritike i njegova poetika eksperimentalne lirike znatno su utjecale na moderno pjesništvo XX. st. Značajnija pjesnička djela: Zanosi (Exultations, 1909), Glumačke krinke (Personae, 1909), Lustra (1916), Jer siromah ljubljah (Quia pauper amavi, 1919; knjiga sadrži i glasovitu pjesmu U počast Sekstu Properciju – Homage to Sextus Propertius), Hugh Selwyn Mauberley (1920), Nacrt XVI pjevanja (A Draft of XVI Cantos, 1925), Nacrt XXX pjevanja (A Draft of XXX Cantos, 1930), Pisanska pjevanja (The Pisan Cantos, 1948) i drugo. Od kritičkih tekstova i eseja (npr. Abeceda čitanja – ABC of Reading, 1934; Uglađeni eseji – Polite Essays, 1937., i drugo), mnogi su tekstovi skupljeni u Književnim esejima (Literary Essays, 1954), koje je izabrao, uredio i poznatim esejom popratio T. S. Eliot.
