Posilović Mošunjanin, Pavao, hrvatski vjerski pisac (Glamoč, između 15. V. 1597. i 15. V. 1598 – ? Rama, ? 28. I. 1657). Vjerojatno se školovao u franjevačkom samostanu u Rami te studirao bogosloviju u Perugi i filozofiju u Anconi. Zna se da je 1634. boravio u Rimu. God. 1642–55. obnašao je službu skradinskoga biskupa, a potom do 1656. duvanjskoga. Kao apostolski vikar boravio je u Slavoniji. Njegove bosančicom tiskane moralnopoučne knjige Naslađenje duhovno, koji želi dobro živiti, potom toga dobro umriti (1639), preradba ulomaka iz djelâ franjevca Bartola Cambija i dominikanca Bartola D’Angela, te Cvijet od kriposti duhovni i tilesnije prikoristan svakomu virnomu krstjaninu koji ga šti često (1647), preradba talijanske moralističke zbirke Fiore di virtù, bile su vrlo omiljene u puku. Prevodio je s latinskoga i talijanskoga.