Popović, Edo, hrvatski prozaik (Livno, BiH, 25. VI. 1957). Studirao jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1985–90. bio je u uredništvu Quoruma te objavljivao novinarske tekstove u Poletu i Studentskom listu. Od 1991. djelovao kao profesionalni novinar, uglavnom reporter s ratnih područja. Od 2000. djeluje kao samostalni književnik. Zbirkom urbanih priča Ponoćni boogie (1987), protkanih mnogobrojnim filmskim, glazbenim i književnim referencijama, junaci kojih su autsajderi, stekao gotovo kultni status. Objavio je i zbirku San žutih zmija (2000), dnevničko-autobiografsku prozu Kameni pas (2001), trilogiju Koncert za tequilu i apaurin (2002), Plesačica iz Blue Bara (2004) i Dečko, dama, kreten, drot (2005) te romane Izlaz Zagreb jug (2003) i Oči (2007), u kojima je ostao vjeran naraštajno-urbanim temama, nadopunjenima realističkim motivima aktualne domaće zbilje. Priručnik za hodače (2009) svojevrsni je putopis, »knjiga o hodanju, pisanju i prirodi«, a roman Lomljenje vjetra (2011) prikazuje mračnu futurističku sliku Hrvatske.
