Ponte (De Ponte), Valerije (Valerio), hrvatski povjesničar (Zadar, 1. VIII. 1603 – Zadar, 5. VII. 1679). Nakon školovanja u Zadru pohađao je predavanja iz mudroslovlja, humanističkih znanosti i bogoslovlja na Collegium Clementinum u Rimu. Nakon povratka u Zadar djelovao je kao član zadarskoga prvostolnoga kaptola, a 1640. bio je imenovan kaptolskim natpopom. God. 1646. na Padovanskom je sveučilištu bio promoviran za doktora obaju prava. Iste je godine bio imenovan apostolskim pohoditeljem otoka Cresa i Osorske biskupije. God. 1656–69. obnašao je dužnost generalnoga vikara zadarskoga nadbiskupa Teodora Balbija, a 1666. bio je imenovan zadarskim arhiđakonom. Jedan je od osnivača zadarske Accademia Cinica (1665). Svestrano obrazovan, proučavao je povijesnu građu zadarskih arhiva, poglavito crkvenu povijest Zadra i Zadarske nadbiskupije. Na hrvatskom jeziku sastavio je Kršćanski nauk, napisao je latinski spis O preziranju svijeta (De contentu mundi), kao i raspravu o štovanju zadarske zaštitnice sv. Anastazije (Stošije). Od njegovih povijesnih djela djelomično je sačuvana Povijest zadarske Crkve (Historia Ecclesiae Iadrensis, objavljena u časopisu Rivista dalmatica, 1907–09). Bio je blizak prijatelj i suradnik I. Lučića, koji je dio Ponteove prikupljene epigrafske građe objavio u svojem djelu Dalmatinski natpisi (Inscriptiones Dalmaticae, 1673). Ponte se ubraja među vodeće zadarske humaniste XVII. st.
