polipropilen (poli- + propilen, od grč. πρῶτος: prvi + πίων: mastan + ὕλη: drvo) (PP), plastomerni materijal koji se sastoji od makromolekula u kojima su metilne skupine duž linearnih lanaca najčešće jednako sterički orijentirane (izotaktna konfiguracija), pa se lako stvaraju spiralne, vijčane konformacije, što pogoduje nastajanju kristalne građe, visokoga tališta (170 °C) i dobrih mehaničkih svojstava. Polipropilen se dobiva koordinativnom polimerizacijom pri niskome tlaku i temperaturi te uz katalizatore, obično tipa Ziegler-Natta (→ kataliza), a u novije doba i metalocene.
Polopropilen je po svojstvima sličan polietilenu visoke gustoće, ali je veće tvrdoće, vlačne čvrstoće i toplinske postojanosti. Najviše se prerađuje injekcijskim prešanjem i ekstrudiranjem, odn. izvlačenjem u vrlo čvrsta polipropilenska vlakna. Osim za vlakna, rabi se pretežito kao konstrukcijski materijal za strojne dijelove te za izradbu spremnika, posuda, boca koje se mogu sterilizirati, ploča, cijevi za korozivne tvari, prozirnih folija i sl., a kao tekstilno vlakno posebice za mrežaste izrađevine i užad. Jedan je od rijetkih polimernih materijala koji se lako prevlači metalnim slojem.
