poliomijelitis (grčki πολιός: siv + mijelitis) (dječja paraliza, Heine-Medinova bolest; poliomyelitis), sustavna zarazna bolest uzrokovana poliovirusom. Zahvaća središnji živčani sustav, gdje pogađa neurone u sivoj tvari, osobito u prednjim rogovima kralježnične moždine. Njezina su posljedica mlohave kljenuti. Očituje se na nekoliko načina: a) kao kratkotrajna bolest s povišenom tjelesnom temperaturom; b) kao serozni meningitis; c) mlohavom kljenuti mišića bez drugih očitih simptoma. Izvor je zaraze bolesnik ili pak zaražena osoba koja ne mora imati simptome bolesti. Virus se izlučuje sekretom ždrijela u prvih 7 dana bolesti te još 3 do 7 tjedana stolicom, a u organizam ulazi preko probavnoga sustava, katkad i dišnoga. Putovi prijenosa slični su onima kod crijevnih infekcija: izravan dodir (npr. prljavim rukama), neizravan dodir (npr. preko muha), hrana i voda. Poliomijelitis je najčešći u djece, ali mogu oboljeti i odrasli. Tijekom epidemije omjer oboljelih prema zaraženima iznosi oko 1 : 100. U zemljama s umjerenom klimom poliomijelitis se češće javljao ljeti i početkom jeseni. Danas je u većini zemalja iskorijenjen, ponajprije zbog sustavnoga cijepljenja, iako se u razvijenim zemljama katkada pojavi nakon cijepljenja oralnim cjepivom. Posljednja se žarišta bolesti još nalaze na Indijskome potkontinentu i u supsaharskoj Africi.
