Pokuplje, oko 70 km duga i do 30 km široka nizina oko donjega toka rijeke Kupe, od Ozlja do njezina utoka u Savu kraj Siska. Sa sjeverozapada ga okružuje Žumberačko gorje, sa sjeveroistoka Vukomeričke gorice, s jugozapada Slunjska krška ploča. Između Žumberačkoga gorja i Slunjske krške ploče kraj Ozlja Kupa se probija kroz sutjesku (HE Ozalj I i II). Glavna naselja: Karlovac (41 869 st., 2021), Sisak (27 859 st.), Petrinja (12 963 st.), Glina (4028 st.) i Topusko (878 st.). – Bilo je nastanjeno već u prapovijesti, a prema pokupskom nalazištu Lasinji nazvana je lasinjska kultura. U antičko doba uz Kupu je živjelo ilirsko pleme Kolapiani, a zatim su tim prostorom zavladali Rimljani. Današnji grad Sisak (Siscia) bio je u rimsko doba važno središte rimske provincije Panonije. Nakon doseljenja Hrvata u ranom srednjem vijeku Pokuplje je u XIII. st. obuhvaćalo, uz Sisačku županiju, uglavnom teritorije Goričke i Gorske županije. Na tom su prostoru nastala mnoga feudalna vlastelinstva i trgovišta (Ozalj, Dubovac, Steničnjak, Topusko, Hrastovica, Petrinja, Sisak, Ribnica, Gora), koja su u srednjem vijeku često mijenjala gospodare (Frankapani, Zrinski). Na glavnom antičkom prometnom pravcu, koji je iz Panonije vodio prema Senju, nalazila se Toplica (današnje Topusko), u srednjem vijeku jedno od glavnih uporišta cistercitskoga reda, nastalo na mjestu antičkog naselja Quadrata uz ljekovite termalne izvore. Zbog osmanskih provala u Pokuplju su u XVI. st. bile podignute mnoge utvrde, među kojima su se osobito isticali kaptolski kaštel Sisak i ratna tvrđava Karlovac. Istodobno je starosjedilačko hrvatsko stanovništvo počelo napuštati taj prostor, iselivši se dijelom i izvan hrvatskih granica (u Gradišću u Austriji nalazi se naselje Stinatz sa stanovništvom koje najvećim dijelom potječe iz Steničnjaka i okolice). Prodorom osmanske vojne sile u Pokuplje habsburške su vojne snage, u sastavu kojih su se nalazile i hrvatske jedinice, bile potisnute gotovo na Kupu. U nezaposjednutom području uz rijeku Kupu bila je u drugoj polovici XVI. st. osnovana Pokupska krajina, iz koje se poslije razvila Banska krajina. Nakon Karlovačkoga mira 1699. cijeli je prostor između Kupe, Une i Save bio uključen u sastav Vojne krajine, obnovljena su neka vlastelinstva, na koja su se u međuvremenu, osim hrvatskih podložnika, naselili i vlaški prebjezi (većim dijelom pravoslavni Srbi). Gospodarskom razvoju toga područja potpomoglo je jačanje plovidbe Kupom od Siska do Karlovca. Kratkotrajna francuska vladavina početkom XIX. st. prekinula je inače opsežnu žitnu trgovinu pokupskim putem; poslije je ojačala eksploatacija i preradba drva. U Domovinskom ratu dio Pokuplja s desne strane Kupe okupirale su srpske snage, a slobodni pojas s lijeve strane često su napadale (Pokupsko). Ratne operacije završile su 1995. oslobođenjem cijeloga prekokupskog područja.
