Poggendorff [pɔ'gəndɔrf], Johann Christian, njemački fizičar (Hamburg, 29. XII. 1796 – Berlin, 24. I. 1877). Studirao je (1820–23) na Sveučilištu u Berlinu gdje je od 1830. predavao povijest fizike (bavio se i poviješću drugih prirodnih znanosti), a 1834. dobio počasni doktorat. Bio je urednik časopisa Annalen der Physik (1824–29), odnosno, proširivši ga, Annalen der Physik und Chemie (1829–76). Bavio se elektrostatikom, elektrokemijskim i termoelektričnim pojavama i optikom. Unaprijedio je zrcalni galvanometar (1826), magnetometar (1827), elektrostatički stroj i opisao je uporabu potenciometra kao instrumenta za mjerenje razlike električnih potencijala usporedbom nepoznatoga električnog napona s poznatim (1841). Opisao je optičku varku koja se danas naziva Poggendorffova iluzija (1850). Određivao je debljine tankih predmeta optičkom metodom. Objavljivao je biografije znanstvenika svojega doba; njegovo je glavno djelo, Biografsko-književni rječnik povijesti egzaktnih znanosti (Biographisch-literarisches Handwörterbuch zur Geschichte der exacten Wissenschaften,1863, I–II, drugi su ga autori do kraja XX. st. dopunili s još šest svezaka). Bio je član Berlinske akademije znanosti od 1839.
