Plotin (grčki Πλωτῖνος, Plōtĩnos), grčki filozof (Likopol, danas Asjut, Egipat, oko 205 – Kampanija, 270). Studirao u Aleksandriji, poslije upoznao i perzijsku i indijsku filozofiju. U četrdesetoj godini života postao učiteljem filozofije u Rimu. Njegov učenik Porfirije prikupio je i objavio 54 predavanja u 6 Eneada (skupine od 9 knjiga). Plotin polazi od toga da se cjelina bitka dijeli na tri hipostaze, koje su stupnjevi načina bitka pa postoji onoliko hipostaza koliko i tih načina bitka. Svaka je hipostaza utemeljena u višoj, a samo je Jedno (τò ἕν) hipostaza koja je utemeljena na samoj sebi. To Jedno je neizrecivo, apsolutno, jednostavno, s one strane svake bitnosti. U drugoj hipostazi nastaje duh ili um (νοῦς), koji tvore platonske ideje. S nastankom vremena nastaje treća hipostaza, duša (ψυχή), koja živi između onoga čisto mišljenog i zamjedbenoga, ona djeluje u svemu i u sebi sadrži pojedinačne duše. Nasuprot njoj, tvar (ὕλη) nije hipostaza, jer nije ničemu podmet (substantia), nego je bezoblična, čisti mrak i lišenost koju duša svojom oblikujućom moći postavlja u bitak. U povratnom tijeku duša se dakle preko onoga tvarnog i duhovnoga ponovno uzdiže do vječnih ideja i u konačnici do čistoga bestjelesnog zrenja Jednog, odnosno do ekstatičkoga sjedinjenja s njim. Plotinova spoznajna teorija, metafizika, psihologija, estetika, filozofija religije i teologija snažno su utjecale na razvoj europske misli, npr. na G. Bruna, A. Shaftesburyja, J. G. Herdera, F. H. Jacobija, F. W. J. Schellinga, J. W. Goethea, F. Novalisa, a u novije doba i na E. v. Hartmanna i B. Crocea.
