planinarstvo, uspinjanje na planine i pješačenje planinarskim krajem radi posjeta planinarskim domovima ili razgledanja prirodnih ljepota bez natjecateljskih namjera. U širem smislu obuhvaća i alpinizam, orijentacijska natjecanja i speleologiju. Planinarstvo je prostorno gotovo neograničeno i zato vrlo korisno u širenju znanja i kulture, a pristupačno je svim dobnim skupinama. Povezano je s pokretom za zaštitu prirode, a istraživačka sastavnica pridonosi napretku prirodnih znanosti i može poslužiti za geografska, speleološka i etnografska istraživanja. Planinari se udružuju u planinarska društva radi zajedničkih pohoda i promicanja društvene i materijalne osnove planinarenja. Osnovna je djelatnost uspon na planinu i na njezin vrh, a popratne su obilježavanje (markiranje) staza, izgradnja planinarskih kuća i skloništa, organiziranje planinarskih škola i gorskih služba spašavanja, planinarsko skijanje i dr. Prvi zabilježeni planinarski pothvat u svijetu bio je uspon pjesnika F. Petrarce 1336. na Mont Ventoux (1920 m) u francuskim Alpama. Na Mont Blanc (4808,73 m) prvi su se popeli (1786) Jacques Balmat i Michel Paccard. Suvremeno planinarstvo započelo je usponima engleskoga penjača u Alpama polovicom XIX. st. Jedan od prvih penjačkih pothvata poduzeo je Englez Edward Whymper osvajanjem Matterhorna 1865. Prvo planinarsko društvo u svijetu, Alpine club, osnovano je u Londonu 1857. U XX. st. organiziran je niz stručno opremljenih znanstvenoistraživačkih ekspedicija na najviše vrhove Afrike, Azije i Amerike. Francuski alpinist Maurice Herzog svladao je Anapurnu I (8091 m) 1950., a E. Hillary i T. Norgay osvojili su 29. V. 1953. Mt. Everest (8848 m). Međunarodni savez planinarskih društava, Union Internationale des Associations d’Alpinisme (UIAA), osnovan je 1932. u Chamonixu.
Jedan od prvih planinarskih uspona u Hrvatskoj poduzeo je Josip Schlosser Klekovski 1845. iz Križevaca na Kalnik. Riječki planinari uspeli su se 1852. na Učku. Iste godine J. Schlosser i Lj. Vukotinović obišli su ličke planine i Velebit. Svojim planinarskim pohodima isticala se tada i književnica D. Jarnević. Polovicom XIX. st. Zagrepčani su počeli pohoditi Medvednicu, na kojoj su Vilim Lovrenčić i Andrija Meško 1870. podignuli drveni vidikovac. Na poticaj austrijskog profesora Johannesa Frischaufa, u Zagrebu je 1874. bilo osnovano Hrvatsko planinarsko društvo (HPD). Prvi službeni izlet bio je organiziran 18. V. 1875. na Plješivicu i Oštrc u Samoborskome gorju. Prva planinarska kuća u Hrvatskoj bila je Gradska kuća na Sljemenu. Ona je bila uređena u bivšoj lugarnici, koju je zagrebački magistrat 1878. ustupio HPD-u. Prvo obilježavanje planinarskih staza proveo je Levin Schlosser na Medvednici 1882. Visočicu, prvu podružnicu HPD-a, osnovao je 1898. u Gospiću B. Budisavljević. Prva planinarska organizacija u Rijeci, Club alpino fiumano (CAF), bila je osnovana 1885., društvo Bršljan u Osijeku osnovano je 1895., a Planinarsko-turističko društvo Liburnia u Zadru 1899. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova broj podružnica HPD-a porastao je na 42. Rad u HPD-u odvijao se u skijaškoj, glazbenoj, markacijskoj, građevinskoj, alpinističkoj i fotosekciji. Uz HPD djelovalo je i nekoliko samostalnih planinarskih društava (Hrvatski turistički klub Sljeme, Hrvatsko društvo planinara Runolist te Radničko turističko društvo Prijatelj prirode u Zagrebu i Primorsko planinarsko društvo Dinara u Splitu). Za II. svjetskog rata bio je uništen velik broj planinarskih domova. Osnivanjem Planinarskoga društva Zagreb i Planinarskoga saveza Hrvatske 1948. pospješen je razvoj planinarstva nakon II. svjetskog rata. Gorska služba spašavanja započela je rad 1950. Spasioci su organizirani u stanicama po teritorijalnoj osnovi. Povjerenstvo za orijentacijska natjecanja bilo je osnovano u Planinarskome savezu Hrvatske 1969. godine. Glasilo Hrvatskoga planinarskog saveza Hrvatski planinar počelo je izlaziti 1898. Hrvatski planinarski savez primljen je u članstvo UIAA-a 28. IX. 1991.
