Piperi, naziv za pripadnike nekadašnjega crnogorskog plemena, naseljena uzvodno od ušća Zete u Moraču, između područja plemena Bjelopavlića na zapadu i plemena Kuča na istoku. Pleme Pipera osnovali su stari balkanski Slaveni (Lužani) na području gdje je ranije bilo naseljeno vlaško stanovništvo (Mugoši), koje je s vremenom slavenizirano. Prvi se put spominju 1416., a sjedišta su im se nalazila kraj Morače (sela Rogami, Stijena, Mrke). Dok su Lužani naseljavali sela Crnci, Seoca Ožezi i Radovče, Mugoši su pretežno bili naseljeni u Kopilju. Od XV. do XVIII. st. zbile su se znatne promjene u etničkom sastavu i veličini plemena. Na područje Pipera naseljavalo se novo stanovništvo (iz Bratonožića), a doseljenici su se postupno proglasili pravim Piperima, potisnuvši prvo Mugoše, a zatim i Lužane (»stari svijet«). Piperi su u prošlosti vodili ogorčene borbe s Osmanlijama i muslimanima iz Spuža, Podgorice i Nikšića, a često su dolazili u sukobe sa susjednim plemenima, os. s Kučima. Nakon poraza skadarskoga vezira Mahmud-paše Bušatlije u Martinićima (kraj Visočice) u borbi protiv Crnogoraca, koje je predvodio vladika Petar I. Petrović Njegoš, Piperi i Bjelopavlići priključili su se Crnoj Gori (1796).