piktografija (latinski pictus: naslikan + -grafija), slikovno pismo. Definira se kao predočivanje određenih misli, događaja ili općenito prenošenje informacija s pomoću slike. Piktografija kao slikovno pismo ima zadaću prijenosa određenoga sadržaja radi njegova pamćenja pa je najstariji oblik predodžbe pojedinoga mentalnoga sadržaja. Iz piktograma ili piktografa ne može se saznati ništa o jeziku naroda u kojem je nastao, pa se piktografija smatra prvim stupnjem u razvoju pisama prvotnih civilizacija. U razdoblju neolitika, kao najstarijem stadiju u razvoju slikovnoga pisma, česti su primjeri piktograma koji predočavaju, u reduciranom obliku, npr. događaje iz lovačkog i ratničkoga života tadašnjih ljudi i njihovih zajednica (većinom se prikazuju priroda, odn. životinje, ljudi, oruđa, a često i vrlo zagonetni, i danas teško protumačivi prizori). Ti piktogrami odaju i primitivnu i vrlo razvijenu sposobnost umjetničkog izražavanja kao i duhovnost ondašnjih ljudi. Najstariji piktografski spomenici, izrađeni na kamenu, kosti, metalu, drvu, koži ili tkanini, potječu iz Francuske, Švedske, Španjolske, Njemačke, Bugarske, te pojedinih područja Australije, Sibira, Afrike, Sjeverne Amerike i dr. Velik broj takvih artefakata sačuvao se u špiljama. Početci sumerskog, egipatskog i kineskog pisma temelje se na piktografskim sustavima. Iz piktografije se postupno razvijala ideografija (pojmovno pismo) kao viši stupanj pisma, odn. konvencionalno predočivanje više pojmova crtežom i slikom. Piktografija se koristi i danas, poglavito u plemenskim zajednicama u Polineziji, središnjoj Africi, u Americi kod Indijanaca, te kod Eskima. Piktografijom se također naziva tehnika umnožavanja teksta preslikavanjem.
