Pidmogyl’nyj [pidmoγɨ'l’nɨi], Valer’jan, ukrajinski književnik i prevoditelj (Čapli, danas Dnipropetrovs’ka oblast, 2. II. 1901 – Sandarmoh, Karelija, Rusija, 3. XI. 1937). Predstavnik intelektualne proze. Pripadao književnoj skupini Lanka. Započeo 1919. kao simbolist. U zbirkama impresionističke proze Ustanici (Povstanci, 1923), Vojni letač (Vijs’kovyj litun, 1924), Problem kruha (Problema hliba, 1927) i dr. prikazuje pojedinca, posebno intelektualca za vrijeme revolucije, građanskoga rata i gladi (1921–22) te sukoba rusificiranoga grada i ukrajinskoga sela. U psihološkim romanima Grad (Misto, 1928), Mala drama (Nevelyčka drama, 1930), Priča bez naslova (Povist’ bez nazvy, 1934., tiskan 1988) tematizira borbu dobra i zla, vrijednost ljudskoga života i njegovu apsurdnost u sovjetskom totalitarizmu. Prevodio H. de Balzaca, A. Francea, V. M. Hugoa, G. de Maupassanta, P. Mériméea, D. Diderota. Uhićen 1934; strijeljan sa skupinom ukrajinskih književnika.
