Pičman, Josip, hrvatski arhitekt (Lekenik, 14. II. 1904 – Zagreb, 7. II. 1936). Diplomirao 1929. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1933–36. radio kao asistent volonter. Nakon studija djelovao u atelijeru Hansa Poelziga u Berlinu te sudjelovao na izvedbi znamenite zgrade sjedišta korporacije I. G. Farben u Frankfurtu na Majni, što je znatno utjecalo na njegov odnos prema modernoj arhitekturi, osobito prema primjeni novih materijala i tehnologija.
Uz tek nekoliko manjih izvedbi (planinarska kuća u Suhom, 1928; obiteljska kuća u Zagrebu u Zvonimirovoj ulici 92, 1931; stambena zgrada Puk u Gajevoj 23, 1933., sa Stjepanom Hribarom i Ivanom Velikonjom), glavnina su njegova opusa idejne studije i projekti, važni za razvoj i afirmaciju hrvatske moderne arhitekture između dvaju svjetskih ratova; odlikuju se kompleksnim shvaćanjem arhitekture i suvremenim pristupom, jasnom kompozicijom jednostavnih oblika, vođenom načelima ekonomičnosti i funkcionalnosti, te istodobno nose pečat iznimne i osebujne stvaralačke individualnosti.
Ističu se Hrvatski dom u Osijeku (1928., s Milovanom Kovačevićem), Umjetnički dom (1931., s Alfredom Albinijem), Zakladni blok (1932., s Josipom Seisselom), koji promišlja kao cjelovit polifunkcionalni kompleks, i Državna obrtna i produžna škola (1935., sa Seisselom) u Zagrebu te prvonagrađeni Palača Banovine u Splitu (1935., s Petrom Senjanovićem) i Glavna pošta i poštanska štedionica u Beogradu (1930., s Aladárom Baranyaiem), izgrađena po njegovu rješenju, ali s grubim preinakama, posebno fasade i pročelja.
Među posljednjim njegovim radovima projekt je Hrvatskoga kulturnoga doma na Sušaku (1934), najsloženije i najsmjelije djelo predratne hrvatske arhitekture, višenamjenski kompleks, promišljen iz zahtjevne urbane strukture kao stakleni neboder hotel (simbolični znak grada), s anticipirajućim elementima kinetičke arhitekture, i peterokatna zgrada s dvoranama, plivalištem, čitaonicom i drugim sadržajima. Neprihvaćanje njegovih progresivnih ideja te odgoda gradnje sušačkoga projekta (kasnije autorski razradio, modificirao te vodio realizaciju 1936–41. Alfred Albini) doveli su ga do tragičnog okončanja života.
Neke od svojih neizvedenih projekata objavio je 1932. u zborniku o modernoj arhitekturi Problemi savremene arhitekture (uredio Stjepan Planić). Izlagao je na izložbi Zemlje (1931) i na Izložbi jugoslavenske moderne arhitekture (Beograd 1933). Kao član Radne grupe Zagreb, s kojom je izradio i projekt Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (1932–35; izveden agronomski i mljekarski paviljon), izlagao na izložbi Zemlje 1932. i sudjelovao u radu kongresa CIAM-a u Ateni 1933.
