physis

physis [fi'sis] (grčki φύσις: narav, priroda), u filozofiji, pojam s dva značenja: kao narav označuje bitno svojstvo bića ili samu bit bitka, a kao priroda sveukupnost vidljivog anorgansko-organskoga svijeta. Već u svojoj najranijoj filozofskoj uporabi ph. se suprotstavlja zakonu (νόμος): ono što je po naravi nužno je, a ono što je po zakonu proizvoljno je i predstavlja svojevrstan izraz čovjekova nasilja protiv prirode. U tom je smislu ph. suprotna i stavku (ϑέσις): primjerenost nekog imena temelji se u samoj naravi označenoga predmeta pa ne ovisi o našoj samovolji ili konvenciji. U svojoj se temeljnoj ontologiji M. Heidegger vraća izvornomu značenju riječi ph. kao onomu što omogućuje da nešto proistekne, a što je po svojoj najdubljoj bîti ono što izrasta iz samoga sebe. To znači da ph. omogućuje biću da izađe na vidjelo u svojoj neskrivenosti, tj. da se pojavi u istini svojega bitka.