Petrović, Gajo, hrvatski filozof (Karlovac, 2. III. 1927 – Zagreb, 13. VI. 1993). Studirao filozofiju u Zagrebu, Lenjingradu i Moskvi, doktorirao 1956. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu gdje je bio profesor teorijske filozofije i logike 1956–93. Glavni urednik časopisa Praxis. Petrović se u filozofiji bavio novom interpretacijom Marxa temeljeći ju na »ranome Marxu«, gdje se u filozofskoj teoriji emancipacije čovjeka i društva ono revolucionarno nalazi u radikalnoj promjeni čovjeka i društva, uz uvjet da je čovjek shvaćen kao slobodno biće prakse. Pisao je radove iz ontologije, antropologije, gnoseologije, logike i marksizma, posebno o problemu alijenacije (otuđenja), slobode i prakse. Kritizirao dogmatsku ideologiju komunizma u bivšoj Jugoslaviji. Kao gostujući profesor predavao u Berlinu, Kölnu, Parizu, New Yorku i dr., prevodio s njemačkog, engleskog i ruskog jezika. Glavna djela: Engleska empiristička filozofija (1955), Logika (1963), Od Lockea do Ayera (1964), Filozofija i marksizam (1965), Čemu Praxis (1972), Filozofija i revolucija (Philosophie und Revolution, 1972), Mišljenje revolucije (1978), Suvremena filozofija (1979), Prolegomena za kritiku Heideggera (1986), U potrazi za slobodom (1990). Objavljena su mu Odabrana djela u 4 sv. (1986).
