Petronije Arbiter, Gaj (latinski Gaius Petronius Arbiter [ga:'i·us petro:'ni·us a'rbiter]), rimski književnik (? – Kuma, 66). Prema Tacitu (Anali, XVI, 18–19), Petronije je bio pouzdanik cara Nerona (prokonzul u Britaniji, a zatim konzul), glasovit kao nenadmašiv sudac ukusa (elegantiae arbiter). Kada je u doba Pizonove urote pao u nemilost, počinio je samoubojstvo. Autor je golemoga satiričkoga romana Satirikon (Saturae ili Satyricon), od kojega je sačuvan manji dio, tek odlomci 15. i 16. te manji odlomak 14. knjige. Najcjelovitiji je prizor iz cijeloga djela Trimalhionova gozba (Cena Trimalchionis), a pronašao ga je 1653. Marin Statilić (Statileo) u trogirskom rukopisu obitelji Cipico (Ćipiko). Zaslugom I. Lučića (Luciusa) rukopis je bio objavljen prvi put u Padovi 1664., a danas se nalazi u Nacionalnoj knjižnici u Parizu (signatura: Codex Parisiensis lat. 7989 olim Traguriensis). U tome, jednom od najznamenitijih djela latinske književnosti pripovijeda se – uz obilje različitih erotskih prizora – o dogodovštinama skitalice Enkolpija s mladim miljenikom Gitonom i starim nadripjesnikom Eumolpom. Uz Trimalhionovu gozbu, u kojoj se ismijava neukusna raskoš i lažna naobrazba skorojevića i bivšega roba Trimalhiona, izdvajaju se Zauzeće Troje (Troiae halosis) te Građanski rat (Bellum civile), gdje su u obliku parodije Lukanove Farzalije navedene zgode iz rata između Pompeja i Cezara. Pisan mješavinom proze i stiha, Satirikon je dijelom tradicionalna antička menipska satira, ali je po snazi i smjelosti zahvata u »niže značajke« čovjekove naravi jedinstven prodor u individualnu psihu i razgovorni jezik (pa je zbog toga jedan od glavnih izvora pučkoga latiniteta toga doba). Djelo je i travestija Odiseje, jer kao što je Odiseja progonio Posejdon, tako Enkolpija progoni bog plodnosti Prijap. Petronije je pružio živu sliku običaja i poroka rimskoga društva Neronova doba, koje ne osuđuje moralistički, nego ga kao nadmoćni majstor riječi i karakternoga portreta oslikava s prijezirom i ironijom. Petronijevo je djelo imalo velik utjecaj na svjetsku satiričku književnost (F. Rabelais, J. de La Fontaine, J. Swift, J. Joyce i drugi), često se prevodilo i komentiralo. Nadahnut Petronijem, F. Fellini snimio je 1969. film Satyricon. Petronija su u hrvatskoj književnosti prevodili M. Kuzmić, N. Šop i Antun Slavko Kalenić.
