Petricioli [petričo'li], hrvatska plemićka obitelj iz Zadra. Njezini su se članovi doselili potkraj XVII. st. iz okolice Brescie. Pojedini članovi obitelji bili su vlasnici velikih zemljišnih posjeda na zadarskim otocima, a više njezinih predstavnika utjecalo je na razvoj mnogih gospodarskih grana (ribarstvo, maslinarstvo) na zadarskom području. Valentin (oko 1637–95), sin Jakova iz Brescie, prvi se nastanio u Salima na Dugom otoku. Njegovi sinovi Anzulo (1690–1745), prokurator saljske župne crkve sv. Marije, i Valentin, kanonik i upravitelj crkve sv. Šimuna u Zadru, primljeni su 1709. u red zadarskih građana. Anzulovi sinovi Valentin (1727–85) i Marko (1735–1807), autori traktata o uzgoju maslina, dali su 1762. građansku prisegu u Zadru, a u plemićko vijeće Nina bili su primljeni 1775. Njihov brat Ivan (1731–1803) osnovao je Društvo saljskih ribara (1788) i napisao traktat o ribarstvu, a 1793. zajedno sa sinom Ernestom postao je ninski plemić. Valentinovi sinovi Anzulo (1752–1823), svećenik, Ivan Krstitelj (1753–1828), satnik u mletačkoj službi, Josip (1757–1817), Ivan Dominik (1760–1818), prvi načelnik općine Sali i autor traktata o maslinarstvu, primljeni su u zadarsko plemstvo 1796. Ernestov sin Ivan (1800–37) naslijedio je manufakturu voštanih svijeća, kojom su nastavili upravljati njegovi sinovi Ernest (1826–81) i Ivan (1837–1908), te sinovi potonjega, pravnici Robert (1874–1925) i Josip (1884–1932). Potomak je obitelji povjesničar umjetnosti Ivo.
