Petrassi [petra's:i], Goffredo, talijanski skladatelj (Zagarolo, 16. VII. 1904 – Rim, 2. III. 2003). Uz L. Dallapiccolu bio je jedan od najutjecajnijih skladatelja svojega naraštaja. Studirao je kompoziciju (Alessandro Bustini) i orgulje (Fernando Germani) na Akademiji S. Cecilia u Rimu, gdje je diplomirao 1933. Uz paralelni studij dirigiranja predavao je harmoniju, polifoniju i kompoziciju na Akademiji S. Cecilia (1934–36), potom je predavao kompoziciju na Konzervatoriju (1939–59) te na Akademiji Chigiana u Sienni (1966–67). Također je držao tečajeve iz kompozicije u Austriji (Salzburg, Mozarteum, 1951) i u SAD-u (Tanglewood, 1956). Kao dirigent gostovao je u mnogim zemljama, a posebno intenzivno 1960-ih. Petrassijeve skladbe odlikuju se različitošću stilova. Neoklasicizam s početka – s očitim utjecajem P. Hindemitha i A. Caselle (npr. u Partiti iz 1933), ali i I. Stravinskoga (u Psalmu IX, baletima Orlandovo ludilo – La follia di Orlando i Don Kihotov portret – Ritratto di Don Chisciotte), uz evidentnu uporabu elemenata ranije talijanske glazbe (G. P. da Palestrina, G. Gabrielli, G. Frescobaldi i A. Vivaldi) ili pak jazza – Petrassi je poslije postupno napustio. Njegove skladbe iz kasnijega razdoblja izbjegavaju tematizam i pripadaju stilskomu području atonalitetnosti, rabeći novoglazbene tehnike. Pisao je za različite instrumentalne sastave, orkestralnu i komornu glazbu, skladbe za glas i zbor, filmsku glazbu te nekoliko glazbeno-scenskih djela (opera i baleta).
