struka(e): religija

Petoknjižje, prvih pet knjiga Staroga zavjeta: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon; prvi, za židovstvo najvažniji dio hebr. Biblije, odnosno starozavjetni kanon; naziva se i Pentateuh, a od doba babilonskoga sužanjstva i Tora. U Novom zavjetu često se naziva Zakon ili Knjiga Mojsijeva. U knjigama Petoknjižja opisuju se događaji od stvaranja svijeta do Mojsijeve smrti. Osnovna su im tema zakoni, koji nisu sustavno oblikovani, već su ispričani i povezani s određenim povijesnim okolnostima. Druge su im teološke teme: stvaranje, izbor naroda, savez, pad, grijeh, blagoslov i dr. Najviše su neovisne i specifične među njima knjige Ponovljeni zakon i Postanak; ostale je nešto teže razgraničiti. Kritičkom se književnom analizom od XVII. st. razvila općeprihvaćena hipoteza o četirima osnovnim izvorima ili predajama, od kojih je nastalo Petoknjižje: o jahvističkoj, elohističkoj, svećeničkoj i deuteronomističkoj predaji. Drži se da je posljednji pisani oblik Petoknjižja redigiran u V. st. pr. Kr.

Citiranje:

Petoknjižje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/petoknjizje>.