Petančić, Feliks (latinizirano Felix Brutus Petancius, de Petanciis, Ragusinus Dalmata), hrvatski diplomat, povijesni pisac i minijaturist (Dubrovnik, oko 1455 – ?, nakon 1517). Podrijetlom iz dubrovačke pučanske obitelji. Školovao se u Dubrovniku, gdje je od 1478. djelovao kao nastavnik, a od 1482. kao kancelar kriminalističkoga suda Dubrovačke Republike. God. 1487. otišao je u Ugarsku, gdje se u humanističkom krugu na dvoru Matije Korvina istaknuo kao kaligraf i minijaturist, vodio budimsku sitnoslikarsku radionicu (1487–90) i sudjelovao u izradbi najljepših rukopisa držeći se slikarske tradicije talijanske renesanse. Pošto se 1490. vratio u Dubrovnik, dobio je titulu notara i suca te je kao poslanik Dubrovačke Republike sudjelovao u nizu diplomatskih misija. God. 1496. ponovno je otišao u Ugarsku, potom je bio imenovan kancelarom grada Senja. Ubrzo zatim stupio je u diplomatsku službu na dvoru Vladislava II. Jagelovića, koji mu je podijelio plemstvo i darovao posjed u Gackoj. U kraljevskoj je službi sudjelovao u više protuosmanskih diplomatskih i vojnih akcija (u Francuskoj, na otoku Rodosu, Španjolskoj), a 1513., nakon raspada Cambraiske lige, bio je poslan u Carigrad na dvor sultana Selima I. Okrutnoga kako bi isposlovao primirje. Na temelju humanističke naobrazbe i bogatoga životnog iskustva napisao je nekoliko djela, po kojima je bio poznat kao jedan od najčitanijih turkoloških pisaca XVI. st. Ta je djela, napisana u obliku spomenica, posvetio kralju Vladislavu II., a osnovna mu je namjera bila upoznati suvremenike s prilikama u Osmanskom Carstvu. U djelu Turska povijest ili Povijest turskih sultana (Historia Turcica ili Historia Imperatorum Regni Turcici), napisanome oko 1501., donio je kratak pregled povijesti Osmanskoga Carstva od Osmana I. do Bajazida II. zastupajući mišljenje da se u borbi protiv Osmanlija Ugarska treba osloniti na vlastite snage. U Knjižici o putovima prema Turskoj (De itineribus in Turciam libellus), napisanoj 1502., a objavljenoj 1522. u Beču, razradio je plan napada na Osmanlije i pritom donio detaljan opis strateški važnih putova na području Osmanskoga Carstva. Zbog tih opisa to se Petančićevo djelo smatra jednim od najvažnijih izvora za srednjovjekovnu historijsku geografiju Balkanskoga poluotoka. Kao dopunu toj spomenici napisao je Rodoslovlje turskih sultana ili Opis Turske (Genealogia Turcorum Imperatorum ili Descriptio Turciae), prikaz stanja u Osmanskome Carstvu, s kratkim pregledom povijesti osmanskih sultana i nekim osnovnim podatcima o osmanskom državnom ustroju. Svojim je minijaturističkim radovima dostigao zavidnu umjetničku razinu, a u bogato ilustriranim spomenicama osobito se ističu portreti suvremenika (sultana) i prizori iz svakodnevnoga života Osmanlija.
