Perić, Pavao, hrvatski kipar (Ercegovci kraj Dicma, 1. II. 1907 – Zagreb, 14. VII. 1978). Diplomirao 1927. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (R. Frangeš-Mihanović). Blizak pučkom izrazu, izrađivao je u malome formatu, pretežito u pečenoj glini, kipove žena iz Dalmatinske zagore (Dalmatinka, 1943; Drvarica, 1944) te figuralne kompozicije goleme mase, naglašena individualna izraza (Žaljarice, oko 1945). U svojim kipovima u kamenu oslanjao se na klasičan koncept; u portretima je lica naznačio izravno u materijalu (Glava Dugopoljke, 1957), a u drvenim reljefima i kipovima, svedenima gotovo na znak, približio se art brutu (Vodonoša, 1973; Dicmanka, 1975). Autor je većega broja memorijalnih spomenika (Divoselo, Udbina, Gospić).
