Pérez [pe'res], Carlos Andrés (puno prezime Pérez Rodríguez), venezuelski političar (Rubio, 27. X. 1922 – Miami, SAD, 25. XII. 2010). Studirao je pravo na Središnjem sveučilištu Venezuele i na Slobodnom kolumbijskom sveučilištu. U mladosti se počeo baviti politikom te je kao omladinski vođa sudjelovao 1941. u osnivanju ljevičarske nekomunističke stranke Demokratska akcija. Nakon puča protiv režima generala Isaíasa Medine Angarite u listopadu 1945., postaje tajnik kabineta predsjednika Rómula Betancourta, koji je srušen vojnim pučem 1948. Odlazi u izgnanstvo; privremeno se vratio 1952. i bio zatvoren. Nakon pada vojne diktature 1958. ponovno se vratio u zemlju; kao ministar unutarnjih poslova i pravosuđa (1959–64) pridonio je suzbijanju pobuna i integraciji radikalno desnih i lijevih stranaka u politički sustav; optuživan je za kršenje ljudskih prava. U prosincu 1973. izabran je za predsjednika Venezuele. Za njegova mandata (1974–79) nacionalizirana je naftna industrija i rudnici željeza i poduzeta su velika ulaganja u proizvodnju aluminija i hidroelektrane, te u socijalne programe i obrazovanje; podupirao je demokratske procese u drugim latinskoameričkim državama i protivio se diktaturama. Bio je potpredsjednik Socijalističke internacionale (1976–92), te niza latinskoameričkih i svjetskih foruma za zaštitu ljudskih prava i razvoj. Ponovno je izabran za predsjednika Venezuele 1988., a lošu gospodarsku situaciju nastojao je riješiti neoliberalnim reformama i liberalizacijom cijena, što je izazvalo masovne prosvjede i dva pokušaja vojnoga puča 1992. U ožujku 1993. optužen je za neopravdano trošenje novca u Nikaragvi (kao pomoć predsjednici Violeti Barrios de Chamorro da se održi na vlasti); u kolovozu 1993. uklonjen je s položaja. Osuđen je 1996. na 28 mjeseci zatvora, a ponovno je optužen 1998., 2001. i 2005. Od 1998. nalazio se u izgnanstvu, prvo u Dominikanskoj Republici, a potom u Miamiju na Floridi, gdje je djelovao kao jedan od najžešćih protivnika predsjednika Huga Cháveza.
