Penić, Dujam, hrvatski kipar (Split, 29. VII. 1889 – Zagreb, 28. IX. 1946). Počeo je klesati u radionicama splitskih klesara, nastavio izobrazbu u Obrtnoj školi u Splitu te u Veneciji na Akademiji i kod kipara Artura Ferraronija. Između 1914. i 1920. djelovao u New Yorku (radio ugl. portrete), potom u Parizu (1924–32), gdje su na njega odlučujuće utjecala djela A. Rodina. Isprva je oblikovao realističke portrete, potom je prihvatio secesijski stil (Duh tuge, 1918; Ekstaza, 1919). Na povratku u Europu, zanesen antikom i renesansom, oblikovao je klasične kipove u kamenu i bronci (Glava djeteta, 1922; Venerino češljanje, 1926). U potonjim radovima u duhu impresionizma modelirao je skice za kompozicije s većim brojem likova i portrete (Molitva čovječanstva, 1930; Glava ribara, 1936).
