Pejačević, Teodor, hrvatski političar (Našice, 24. IX. 1855 – Beč, 23. VII. 1928). Studirao pravo u Bonnu i Budimpešti, gdje je i doktorirao. Stupio je zatim u zemaljsku službu te službovao u Osijeku i Zagrebu. God. 1886–1901. bio je veliki župan Virovitičke županije, 1901. zastupnik u Hrvatskom saboru i poslanik u zajedničkom Hrvatsko-ugarskom saboru. God. 1903. naslijedio je K. Khuena-Héderváryja na banskoj časti., a od 1906. podržavao je program Hrvatsko-srpske koalicije. Kao i njegov otac Ladislav, napustio je 1907. banski položaj u znak prosvjeda zbog uvođenja zakona prema kojemu je madžarski jezik postao službenim na hrvatskim željeznicama. God. 1913. bio je imenovan ministrom za Hrvatsku u madžarskoj vladi I. Tisze (do pada vlade 1917). Nakon 1918. povukao se iz političkoga života. Bio je pravi tajni savjetnik kralja Franje Josipa I., vitez maloga križa Reda sv. Stjepana (od 1898) i Malteškoga reda (od 1884). Utemeljio je zakladu za školovanje glazbenika, slikara, kipara i liječnika (1907).
