Pejačević, Ladislav, hrvatski političar (Sopron, 5. IV. 1824 – Našice, 7. IV. 1901). Nakon studija prava u Pečuhu stupio je 1844. u županijsku službu te je bio imenovan počasnim podbilježnikom, a potom i velikim bilježnikom virovitičkim. Od 1845. bio je član Banskoga savjeta, a od 1855. carski i kraljevski komornik. Nakon pada apsolutizma 1860. isticao se kao umjereni unionist. God. 1867. bio je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, a iduće godine bio je član kraljevske deputacije koja je sklopila Hrvatsko-ugarsku nagodbu. God. 1877. bio je zastupnik u velikaškoj kući zajedničkoga Hrvatsko-ugarskoga sabora. Imenovan je zatim pravim tajnim savjetnikom, a 1879. izabran je za nasljednoga člana velikaške kuće. Iako mu je banska čast bila ponuđena već 1870., prihvatio ju je tek 1880., nakon ostavke I. Mažuranića. Za njegova banovanja Vojna krajina bila je 1881. sjedinjena s Hrvatskom i Slavonijom te je bila obnovljena financijska nagodba s Ugarskom. S banskoga položaja odstupio je 1883. u znak prosvjeda protiv postavljanja dvojezičnih natpisa na financijskim uredima u Zagrebu, što se protivilo odredbi Nagodbe o hrvatskom kao jedinom službenom jeziku u Hrvatskoj.
