Pavao V. (pravo ime Camillo Borghese), papa od 1605 (Rim, 17. IX. 1552 – Rim, 28. I. 1621). Potomak plemićke obitelji, u Rimu je 1569. postignuo doktorat iz civilnoga i crkvenoga prava, djelujući potom kao konzistorijalni odvjetnik i od 1572. kao referendar u papinskim signaturama. Za svećenika je zaređen 1577. Od 1588. bio je papinski vicelegat u Bologni, od 1590. auditor Apostolske komore, od 1596. kardinal, 1597–99. biskup u Jesiju, od 1602. tajnik Kongregacije svetoga oficija i od 1603. papin vikar za Rimsku biskupiju i poglavar Rimske inkvizicije. Za papu je izabran 16. V. 1605. Braneći crkvena prava i papin primat nad svjetovnim vlastima, 1606. sukobio se s Mletačkom Republikom te ekskomunicirao dužda i interdiktom kaznio Veneciju, a spor je sljedeće godine riješen španjolskim i francuskim posredovanjem. Dao je obnoviti Trajanov akvedukt, proširiti luku u Civitavecchiji i urediti tok Tibera. Proširio je papinsku palaču na Kvirinalu te 1612. dovršio gradnju pročelne fasade i 1614. srednje lađe bazilike sv. Petra, a u bazilici sv. Marije Velike 1605–16. dao je izgraditi kapelu (Capella Paolina ili Capella Borghese), u kojoj je i pokopan. Ustanovio je 1612. jedinstveni papinski arhiv (danas Apostolski vatikanski arhiv). Dao je reformirati liturgijske knjige i 1614. objaviti Rituale Romanum, koji je Bartol Kašić preveo na hrvatski (Ritual rimski, 1640).
