patriotizam (prema francuskom patriote: domoljub < kasnolatinski patriota < grčki πατριώτης: zemljak, sunarodnjak), domoljublje; ljubav prema domovini, zemlji i narodu – zasnovana na pov. uvjetima razvoja svijesti o pripadnosti određenoj zajednici i cjelini. Pojam patriotizma povijesno je mijenjao svoje značenje usporedno s promjenama u općoj kulturnoj, ekonomskoj i soc. strukturi društva, pa je od osjećaja vezanosti uz polis do suvremenoga shvaćanja pripadnosti određenoj etničkoj cjelini, naciji ili državi širok raspon vrlo različita, često i proturječna poimanja ljubavi prema domovini. U razdoblju rascjepkanosti i nepovezanosti većih etničkih cjelina, patriotizam je pretežito bio usko, lokalno nastojanje obrane interesa grada ili pokrajine, a buđenje i oblikovanje nac. svijesti dalo je potpuno nov sadržaj tomu pojmu. Sam izraz patriot nastao je za Francuske revolucije (1789) i označivao je hrabra čovjeka koji je spreman na žrtve za dobro svoje nacije, slobodara, građanina koji se ističe u borbi za revoluc. načela slobode, jednakosti i bratstva. U tom smislu patriotizam je i etička vrjednota i poželjna osobina koju sebi pridaju pripadnici različitih polit. određenja. I žirondinci su se prozvali »patriotima« nakon pada Tuileriesa, a jakobinci su se ponosili tim nazivom nakon pobjede nad rujanskim pokušajem kontrarevolucije: »Patrioti od drugoga rujna«. Pov. razvojem društva, ta pozitivna obilježja patriotizma pretvorila su se, međutim, u svoju suprotnost. U doba imperijalističkih osvajanja, patriotizam je često lažno veličanje »rodne grude«, iza kojega se kriju nastojanja određene socijalne ili polit. skupine za vojnim i ekon. porobljivanjem drugih zemalja. Tako patriotizam u sebi krije ambivalenciju koja proistječe iz različitih domoljubnih osjećaja porobljivača i porobljenih, bogatih i siromašnih.
