parket (njem. Parkett < franc. parquet).
1. U stanogradnji, gazni sloj podne obloge koji se izrađuje od drvnih elemenata – parketnih dasaka koje se lijepe ili zabijaju na nosivu podnu konstrukciju. Parket ističe estetska svojstva drva, a tehničke su mu odlike: dobra mehanička stabilnost i tvrdoća, toplinska, zvučna i elektroizolacijska svojstva, dobra higijenska svojstva, mogućnost obnavljanja i recikliranja. Po obliku parketne se daske dijele na masivne daščice ili »klasični« parket (debljine 14 do 22 mm, međusobno spojene utorom i perom), lamel-parket (daščice do 160 mm duljine složene u polja i ploče), lam-daščice (slobodne daščice za lijepljenje na podlogu) te daske brodskoga poda. Parket se nakon polaganja brusi i površinski obrađuje, najčešće lakovima. Slaganjem parketa u različite obrasce (tzv. riblju kost, polja i plohe) postiže se bolja dimenzijska stabilnost poda i odgovarajući estetski dojam. Usporednim slaganjem polaže se brodski pod, koji se izrađuje od masivnoga drva ili uslojenih parketnih dasaka koje mogu biti prethodno lakirane (tzv. gotovi parket). Hrvatska je značajan proizvođač i izvoznik svih vrsta parketa, a u domaćoj stanogradnji parket zauzima veći udjel od keramičkih i tekstilnih podova.
2. U kazalištu i kinematografu, donji dio gledališta; parter.
