Pariški mirovni ugovori iz 1947., mirovni ugovori koji su potpisani 10. II. 1947. u Parizu između država pobjednica u II. svj. ratu i saveznica nacističke Njemačke (Bugarska, Finska, Madžarska, Rumunjska i Italija). Prethodila im je mirovna konferencija koja je održana u Parizu 19. VII – 16. X. 1946. Na njoj su punopravno sudjelovale države koje su vojnom suradnjom pridonijele porazu nacizma i fašizma (Australija, Belgija, Bjelorusija, Brazil, Čehoslovačka, Etiopija, Francuska, Grčka, Indija, Jugoslavija, Južnoafrički Savez, Kanada, Kina, Nizozemska, Norveška, Novi Zeland, Poljska, SAD, SSSR, Ukrajina i Velika Britanija). Na konferenciji su bili prihvaćeni nacrti mirovnih ugovora, koji su konačno utvrđeni na zasjedanju Vijeća ministara vanjskih poslova u New Yorku (4. XI – 12. XII. 1946) i potom potpisani u Parizu. Njima su određena teritorijalna odstupanja poraženih država. Italija je dijelove ratnih i drugih stečevina vratila Jugoslaviji (Istra, Cres, Lošinj, dio Slovenskoga primorja, Zadar, Lastovo, Palagruža) i Grčkoj (Dodekanez), te se odrekla svojih afričkih posjeda. Pitanje jugoslavensko–talijanske granice riješeno je i stvaranjem Slobodnog Teritorija Trsta. Uspostavljene su predratne granice Bugarske, Madžarske i Rumunjske (uz madžarsko odstupanje Erdelja, tj. Transilvanije, Rumunjskoj), dok su finsko sjeveroistočno područje i grad Petsamo (Pečenga) pripali SSSR-u. Nacrtima mirovnih ugovora bila su regulirana i druga pitanja (slobodna plovidba Dunavom, ratna odšteta).
