Paraolimpijske igre, međunarodna natjecanja u više sportova i disciplina na kojima se natječu sportaši s fizičkim, intelektualnim i drugim poteškoćama. Iako su prve igre održane za veterane II. svjetskoga rata 1948., prve službene igre održane su 1960. u Rimu, a od 1988. održavaju se neposredno nakon Olimpijskih igara, odnosno naizmjence ljetne i zimske, svake dvije godine u gradu domaćinu Olimpijskih igara. Dosad su održane 21 Paraolimpijske igre u 32 sportske discipline. Najuspješnija je nacionalna selekcija ljetnih igara američka s ukupno 2064 medalje, a zimskih norveška s 319 medalja. Najviše upravno tijelo igara je Međunarodni paraolimpijski odbor sa sjedištem u Bonnu, u sastavu kojega je 176 nacionalnih odbora. Za razliku od Paraolimpijskih igara, Specijalne olimpijske svjetske igre namijenjene su isključivo sportašima s intelektualnim poteškoćama te za njih ne postoje kvalifikacijski uvjeti.
Hrvatski se sportaši natječu od 1992. i ostvarili su zapažene rezultate. Prvu je medalju za Hrvatsku (bronca) te godine osvojila Milka Milinković, najtrofejnija u paraolimpijskoj konkurenciji s ukupno osam osvojenih medalja (dvije zlatne, 1984. i 1988) u atletici. Prvu zlatnu medalju za hrvatsku reprezentaciju osvojio je Darko Kralj u bacanju kugle (2008). Sandra Paović osvojila je zlatnu medalju u stolnome tenisu (2016). Osobito su se istaknuli i Mihovil Španja s osvojene četiri brončane medalje u plivanju te Branimir Budetić s osvojenim srebrom i broncom u bacanju koplja.
