paralaksa (grč. παράλλαξις: promjena, odstupanje), prividan pomak tijela u odnosu na pozadinska tijela koji nastaje zbog gibanja promatrača. Objekti koji su bliže promatraču imaju veću paralaksu od objekata koji su na većoj udaljenosti. U astronomiji se s pomoću dnevne i godišnje paralakse određuju udaljenosti objekta.
Dnevna paralaksa nekoga nebeskoga tijela kut je pod kojim bi se s toga tijela vidio Zemljin polumjer. Mjeri se promatranjem tijela iz različitih točaka na Zemlji, ili uz pomoć njezine vrtnje, a svodi se na središte Zemlje; ekvatorska horizontska paralaksa tijela ona je dnevna paralaksa koja bi bila viđena da se promatrači nalaze na krajevima duljine jednake ekvatorskomu polumjeru, a tijelo da je jednomu promatraču u horizontu. Srednja vrijednost takve Mjesečeve paralakse iznosi 3422,45″ = 57,0′, a Sunčeve 8,794″. Zvijezde su previše daleko da bi im se mogla izmjeriti dnevna paralaksa.
Godišnja (trigonometrijska) paralaksa, kut je pod kojim bi se sa zvijezde vidio polumjer Zemljine staze oko Sunca. Relativno bliska zvijezda u odnosu na daleke zvijezde mijenja položaj. Ta promjena može se vrlo precizno mjeriti. Zbog jednostavnijeg računa kao godišnja paralaksa određena je polovica najvećega kutnoga pomaka zvijezde bilježenoga u razdoblju od jedne godine s obzirom na referentni sustav dalekih zvijezda, odn. galaktika.
Udaljenost zvijezde (u parsecima) računa se s pomoću izraza: r = 1/p, gdje je p paralaksa, tj. kut iskazan u kutnim sekundama. Prvo točno mjerenje udaljenosti neke zvijezde metodom godišnje paralakse izveo je Friedrich Wilhelm Bessel 1838. Najbliža zvijezda Proksima Centaura ima godišnju paralaksu p = 0,768″. Točnost mjerenja kutova sa Zemlje iznosi 0,03″, a sa satelita Hipparcos 0,002″.
