Pāṇini [pa:'ṇini], staroindijski gramatičar; vjerojatno živio u V. st. pr. Kr. Nastavlja stariju gramatičku tradiciju. Sastavio je najstariji sačuvani opis sanskrta Osam odsjeka (Ašṭādhyāyī), u kojem je u 3959 pravila (sūtra) sažeto opisao glasove, oblike, tvorbu riječi i sintaksu sanskrta. Jezik koji opisuje sličniji je jeziku brāhmanâ, upanišadâ i sūtrâ nego klasičnomu sanskrtu, kojemu je veoma blizak. Pāṇini se dotiče i lokalnih razlika u upotrebi jezika; sinkronijski pokriva standardni razgovorni jezik svojega doba. Jednostavnost kojom sastavlja pravila, visoki domet apstraktnoga mišljenja, zaokruženost sustava, približavanje shvaćanju fonema, morfema i alomorfa, značajke su Pāṇinijeva opisa jezika do kojih je europska lingvistika došla tek u XX. st. Pravila su učenici učili napamet. Neka načela koja određuju primjenu pravila nisu iznesena u gramatici pa su uz nju nastali mnogobrojni komentari.
