Paludan [pæ'ludæn], Jacob, danski književnik (Kopenhagen, 7. II. 1896 – Birkerød, 26. IX. 1975). Studirao ljekarništvo; nakon putovanja svijetom (Ekvador, SAD) posvetio se pisanju. Prvi roman, ispričan kroz unutarnji monolog razočarana iseljenika, Zapadni putovi (De vestlige veje, 1922), satiričan je napad na okrutnost američke civilizacije, ali i na duhovno osiromašenje što ga je pripisivao materijalizmu poslijeratne Danske. Kritiku ispraznosti senzacionalističkoga novinarstva, ekspresionističkoga pjesništva i ženskoga pokreta izražava roman Reflektor (Søgelys, 1923), radnja kojega se zbiva u Kopenhagenu. U romanu Cijele zime (En vinter lang, 1924) osobito su zapaženi opisi ugođaja i detalji puni lirske izražajnosti. U pomno usustavljenu romanu Ptice oko svjetionika (Fugle omkring fyret, 1925) izmjenjuju se dramatični i lirični dijelovi, priroda i kultura, te se simbolički izražavaju razorne posljedice komercijalizacije, pohlepe i tehnološkoga napretka. Pesimističan roman Polja sazrijevaju (Markerne modnes, 1927) parabola je o borbi dobra i zla, u kojoj potonje pobjeđuje. Roman u dva dijela Jørgen Stein (1932–33) društvena je kronika koja prati raspad sustava vrijednosti u trima naraštajima. Paludan je autor i pjesničke zbirke Nemirne pjesme (Urolige sange, 1923), filozofske knjige Jeremijade Feodora Jansena (Feodor Jansens Jeremiader, 1927), književnih kritika, eseja o prirodi Tijekom godine (Aaret rundt, 1929) te zbirki novela i eseja Facete (Facetter, 1947), Tamnoplavo i crno (Mørkeblaat og sort, 1965). Najbolje odlike njegova stila vidljive su u esejima o umjetnosti, koji pripadaju samomu vrhu danske književnosti.
