Palamas, Kostis (Kōstḗs Palamás [~ma's]), grčki pjesnik (Patras, 13. I. 1859 – Atena, 27. II. 1943). Studirao pravo. Tajnik Sveučilišta u Ateni (1897–1927); predsjednik Akademije (1930). Istaknuo se kao pjesnik snažna domoljubnoga nadahnuća. U pjesmama je nastojao oblikovati neohelenski duh oslanjajući se na staru i novu grčku književnost, bizantsku književnost te narodnu tradiciju. Pripadnik tzv. druge atenske škole, dojmljivim korištenjem živoga narodnoga jezika (dimotiki) snažno je utjecao na nekoliko naraštaja pisaca pa se smatra jednim od najznačajnijih novogrčkih pjesnika. Značajnije pjesničke zbirke: Pjesme moje domovine (Ta tragoúdia tēs patrídos mou, 1886), Oči moje duše (Ta mátia tēs psykhḗs mou, 1892), Jambi i anapesti (Íamboi kai anápaistoi, 1897), Život bez potresa (Ē asáleutē zōḗ, 1904), Oltari (Vōmoí, 1915), Femijeve noći (Oi nýkhtes tou Phḗmiou, 1935); filozofski spjevovi: Dvanaest Ciganinovih pjesama (O dōdekálogos tou gýphtou, 1907), Careva frula (Ē phlogéra tou vasiliá, 1910). Pisao je književne kritike, eseje, kraće proze i drame (Trostruko plemenita – Triseugénē, 1903). Autor teksta olimpijske himne (1896).
