padež (kalkirano prema lat. casus), u lingvistici, naziv za gramatičku kategoriju imenskih riječi (imenica, zamjenica i pridjeva). Padež izražava odnos imenice ili imenske fraze (NP) prema nekoj drugoj riječi ili sintaktičkoj frazi u rečenici. Obično se razlikuju izravni, ili »gramatički« padeži, koji pokazuju gramatičke relacije imenske fraze u rečenici, od kosih padeža, koji izražavaju druge vrste gramatičkih odnosa (npr. posvojnost, lokalnost, itd.). Najčešći su izravni padeži nominativ i akuzativ (u nominativno-akuzativnim jezicima), odnosno ergativ i apsolutiv (u ergativnim jezicima). Sustavi se kosih padeža znatno razlikuju među jezicima, no najčešći su nazivi za kose padeže dativ (padež primatelja), genitiv (padež posjedovatelja), instrumental (padež sredstva vršenja radnje), te lokalni i smjerni padeži poput lokativa, ablativa, adesiva, inesiva, itd. Minimalni sustavi imaju samo dva padeža, a najveći zabilježeni sustavi imaju i više od dvadeset padeža, npr. u uralskim i nahsko-dagestanskim jezicima.
Padež može biti izražen afiksom, posebnom riječju ili klitikom (nenaglašenom česticom), a rijetko i nekim suprasegmentnim obilježjem, npr. posebnim tonom. U indoeuropskim, turkijskim, uralskim jezicima, kao i u većini jezika Eurazije, padež se izražava sufiksima, npr. u hrvatskome je genitiv jednine imenice čovjek izražen sufiksom -a (čovjek-a), a u madžarskome dativu jednine ember-nek »čovjeku« sufiksom -nek. Izražavanje padeža prefiksima i infiksima znatno je rjeđe, ali primjerice berberski jezici afro-azijske porodice izražavaju padeže prefiksima. Izražavanje padeža posebnim riječima (česticama) postoji npr. u japanskome: imenica sakana »riba« ima nominativ sakana ga, genitiv sakana no, akuzativ sakana o, itd. Najrjeđe je izražavanje padeža suprasegmentnim obilježjima, kao u masajskom jeziku nilsko-saharske porodice u kojem se oblik nominativa i akuzativa razlikuju samo tonom. Postoji i mnogo jezika koji uopće nemaju padeža kao gramatičke kategorije, npr. somalski jezik kušitske grane afro-azijske porodice, ili izolirani jezik ainu, koji se govori u sjevernom Japanu.
Kategorija padeža je u mnogim jezicima stopljena s nekom drugom kategorijom, primjerice s kategorijom broja i roda u hrvatskome, a s kategorijom određenosti u čerkeskom (kabardinskom) jeziku abhasko-adigejske porodice. Takvo je stapanje, kod kojega je više od jedne kategorije izraženo istim morfemom, tipično za fuzijske jezike, dok u aglutinativnim jezicima afiksi za različite kategorije ostaju odvojeni. Primjerice, u madžarskom obliku ember-ek-et »ljude« sufiks za množinu (-ek-) odvojen je od sufiksa za akuzativ (-et), dok u hrvatskom akuzativu množine ljud-e sufiks -e izražava i akuzativ i množinu.
Premda u hrvatskome, kao i u većini europskih jezika, imenska riječ može biti samo u jednom padežu, u nekim jezicima ona može nositi i više od jednoga padežnog morfema; primjerice, u gruzijskom obliku mam-isa-s na imensku osnovu mam- »otac« dodan je nastavak za genitiv (-isa-) iza kojega slijedi padežni nastavak za dativ (-s). Cijeli se navedeni oblik može prevesti hrvatskim posvojnim pridjevom u dativu jednine, »očevomu«, no u gruzijskom jeziku mamisas nije pridjev, već imenica obilježena dvama padežnim nastavcima. Takvo se kombiniranje više padežnih morfema na jednoj imenici naziva »gomilanje padeža«, prema engleskom case stacking.
