Pacino [pəči:'nou], Al (puno ime Alberto), američki kazališni i filmski glumac (New York, 25. IV. 1940). Sin doseljenoga Sicilijanca, glumu učio u nekoliko škola, završno – usporedno s nastupima u off-Broadway predstavama – u Actors’ studiju. Potkraj 1960-ih za svoje kazališne kreacije dobio je nagrade Obie i Toni, a drugu, ne napuštajući kazalište, ponovno 1997. Na filmu debitirao 1969. Veliku popularnost stekao je ulogama nasljednika šefa mafije u gangsterskim filmovima F. F. Coppole Kum (The Godfather, 1972) i Kum II (The Godfather II, 1974). Karakterizacija toga lika osigurala mu je uloge u kriminalističkim filmovima (i prijestupnika i policajca): Serpico (1973) i Pasje popodne (Dog Day Afternoon, 1975) S. Lumeta, Lice s ožiljkom (Scarface, 1983) i Carlitov način (Carlito’s Way, 1993) B. De Palme, Dick Tracy (1990) W. Beattyja, Kum III (The Godfather III, 1990) F. F. Coppole, Vrućina (Heat, 1995) Michaela Manna, Nesanica (Insomnia, 2002) Christophera Nolana, ali i – najčešće u tipu neurotična suvremenog antijunaka – u socijalno-psihološkim dramama, npr. Panika u parku droga (The Panic in Needle Park, 1971) i Strašilo (Scarecrow, 1973) Jerryja Schatzberga, Pravda za sve (… and Justice for All, 1979) N. Jewisona, Glengarry Glen Ross (1992) Jamesa Foleyja i Đavolji odvjetnik (The Devil’s Advocate, 1997) Taylora Hackforda. Nakon sedam nominacija za Oscara, dobio ga je za ulogu slijepca u filmu Miris žene (Scent of a Woman, 1992) Martina Bresta.
