ostavina

ostavina, ono što od pravnoga položaja osobe preostane nakon njezine smrti. U ostavinu ulazi ono što je ostavitelju pripadalo u trenutku smrti, što je nasljedivo i slobodno za nasljeđivanje. Ostavina je i uža i šira od imovine koju je ostavitelj imao za života. Imovinu u pravnom smislu čine samo njegova imovinska prava, od kojih se ona strogo osobna gase u trenutku smrti pa ne ulaze u ostavinu. U ostavinu ulaze i obveze, neka neimovinska prava, posjedi stvari i prava, neke procesne legitimacije i drugi entiteti (npr. proteklo vrijeme zastare i dosjelosti). Nije slobodno za nasljeđivanje ono što u trenutku smrti stječe netko treći po nekom drugom pravnom temelju (npr. ugovoru o doživotnom uzdržavanju). Kadšto se ostavinom naziva ostavinska masa, tj. ostavina u ekon. smislu (ostaviteljeve stvari i prava).